14.02.2009., subota

:) heh, tko zna hoće li ovo itko vidjeti... ikada :) ali nema veze. ovo je stvarno samo zbog mene... nekako, sjetila sam se bloga. (ne znam ni sama odakle je to došlo...) i pročitala par svojih postova... simpatično je to... kako se u par minuta vratiš na neka mjesta za koja si mislio da su ostala davno iza tebe i da si ih zaboravio. a zapravo ti je dovoljna jedna misao da te vrati tamo i da osjetiš sve ono što si osjećao tada. ... pa, eto... stvarno je priča. život, mislim. heh, ne bi mi bili dovoljni sve rečenice ovoga svijeta da opišem kroz šta sam sve prošla od zadnjeg posta... bilo je svega. ali... moram priznat da ništa nije pokolebalo moja razmišljanja. ne... a ispada na kraju... da sam je stvarno otkrila. tajnu, smisao... kako hoćete. 'e vidiš, to je secret.' rekla bi ona. ne znam... ne znaš što bih rekla... u biti, mislim da sam već izrekla sve ono bitno. samo šta mi se to sve, kao potvrda, dogodilo kasnije. nemam više poruka... barem ne zasad... a dalje... vidjet ćemo... koliko god je kratak, ali je kurva :) imam samo poruku za onog slijepog putnika koji slučajno nabasa na ovo. pusti sve... samo živi. ne pristaj na kompromis.

- 23:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.04.2008., nedjelja

još jedan post pun činjenica i vjere u bolji život kako je nekad teško ne napraviti glupost! znate da nema nikakvog pravog razloga da to napravite... i da bi samo mogli nešto pokvariti... ali... prokleta kolotečina. šugava, glupa kolotečina. ... zašto mi uvijek, taman kad imam osjećaj da sve razumijem i da je sve dobro, netko mora nešto reći... priznati... i poremetiti sklad mojih razmišljanja. ... zašto? znam, nagla sam... hirovita... ako vidim mogućnost za nečim novim, uzbudljivim... postoji velika šansa da ću pokleknuti i zanijekati svoja moralna stajališta... samo za tih pet minuta neke 'živosti'... nečeg što bi mi dokazalo neku moju mušicu... što bi me diglo na pijedestal mojih vlastitih kriterija... sranje, eto šta je to. nekad mi je jednostavno previše svega... pa treba nešto izgubit, da bi mogao to opet vratiti... mrzim tu logiku. al većina stvari tako ide. samo mi možemo birati što će se to izgubiti i na koji način ćemo to isto vratiti natrag. zato su prijatelji vječni. tu su kada ih trebate. ne dosađuju kada ih ne trebate. i uvijek nekako znaju što reći. ... sanja, hvala ti na svemu šta si napravila za mene i što si bila posrednik u mojoj ljubavnoj bajci i što si uvijek strpljivo slušala moje tužaljke... nek ti se sve želje ostvare.

- 23:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

22.02.2008., petak

i see you... but you don't see me ... o, da... još sam tu. ... i nejdem nikuda. hehe... bilo bi lijepo pobjeći od mene? izgubiti se... zaboraviti da znam svašta o tebi... zaspati i probuditi se bez mene u prošlosti... ali je nemoguće, jelda? tu sam, ispod tvoje kože... kao uhoda... kradem ti zrak... i živim u tebi... dok ti samo imaš neobičan osjećaj da sam nekako... jako... jako... blizu. ne razumiješ... ali osjećaj te progoni... neda ti mira... noću vidiš moj lik u kutovima svoje sobe i kada zaklopiš oči... a ujutro... kada se vratiš u stvarnost jave i umoran od košmara pogledaš kroz prozor, u odrazu stakla... ja sam taj kojeg vidiš! ... bojiš se, zar ne? ali... zašto? neću ti nauditi... nisam zato ovdje... ovdje sam jer mi trebaš... nije li se lakše samo prepustiti i olakšati patnje i besane noći... ? razmisli... koliko će ti se puta lice iskriviti prije nego li popustiš... nema smisla odupirati se... ja sam taj. ja sam taj koji im svima može pokazati. ja sam taj koji će učiniti da shvatiš ono što drugi ne uviđaju... i napraviš ono što se drugi ne usude... ja sam taj radi kojeg će te pamtiti... ja sam... tvoja crnija strana. ja sam vrag. ... and you're not an angel.

- 00:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.01.2008., utorak

heaven is a place on earth gledala ga je očima punim požude... isključila se iz stvarnosti koja ju je tog trena okruživala i prepustila se svojim mislima... on je nešto pričao sav zanesen i po njegovom izrazu lica mogla je shvatiti da je njegov britki um opet smislio oružje kojim će je narednih minuta hladnokrvno napadati... ... da, opet ju je zezao... i ona bi kao i svakog puta poćela uzvraćati, da nije bilo tog vražjeg osjećaja... imao je tako usklađene pokrete... imala je osjećaj kao da se pokraj nje nalazi projekcija svega što bi je ikad privuklo nekome... imao je savršen, muški glas... ne predubok, niti premekan... sa sitnom dozom drskosti... predivne ruke, za koje je pouzdano znala da su vrijedne svega... ravan nos, velike plave oči... i savršena ramena... ... ostatak nije vidjela, jer je sjedio... ali ga je znala dovoljno dobro da ga može nacrtati... privlačio ju je svakim milimetrom svoga tijela... imala ja osjećaj kao da će puknuti... prekinula ga je i on je zašutio, gledajući je i smješeći se... ona se podigla na jednu nogu, opkoračila i sjela na njega... uozbiljio se i pogledao je, smirenim izrazom lica... 'kako li samo može biti tako miran?' mislila je... tog trenutka nije mogla razumjeti ništa osim onoga što se događalo njoj... i ona je bila mirna izvana... ali iznutra je gorjela... napokon, krenuli su jedno prema drugomu... u istom trenutku... i tih narednih sekundi... nestalo je svega... ... postojali su samo on i ona... kao da im je ovo zadnji dan života, kao da nema sutra... željeli su i najmanji djelić onog drugog... ... ona ... vidjela je svaku zvijezdu u svemiru, svaki oblak... odveo ju je na mjesta koja nikada dosad nije posjetila... i za koja malo ljudi zna da postoje... ...' volim te!' rekla mu je na kraju... ležala je kraj njega... nasmijana i vruća... ... prešao je rukom po njezinoj kosi, zagledavši se u njezine oči... a onda ju je snažno privio uz sebe, nasmiješio se i šapnuo: ' i ja tebe'.

- 21:03 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.01.2008., srijeda

the perfect being pišem ti ovo jer... hm. vrijeme je u zadnje vrijeme preuzelo neki drugi oblik, koji ni ja ni ti ne možemo prisvojiti. a obećala sam jednom da nitko nikada neće stati na put mojim razmišljanjima, kojima si užasno potrebna. ti možda to nikad nisi to vidjela na ovaj način...(kao ni moju ljubav prema tvom brzom hodu) :) .... ali ti si potrebna. ne samo u socijalnom, osjećajnom aspektu, nego i fizički. tvoja zapanjujuća divlja sofisticiranost... predivna sposobnost da se izraziš na tisuću i jedan način, uvijek originalno i besprijekorno spontano... moć da uđeš u nečije misli, doznaš sve što misliš da je potrebno i izađeš van, ostavivši sve netaknuto, da čak ni potpuno osviješten um ne može to otkriti... you are pure magic, that's what you are. and the thing is; you know it. jedva čekam taj dan. bit će kao i uvijek, neponovljivo! ... Lady Day got diamond eyes She sees the truth behind the lies Angel An angel in Devil's shoes Salvation in the blues... ... and baby, you will always be a mistery to me.

- 22:12 - Komentari (13) - Isprintaj - #

20.12.2007., četvrtak

znaš li ti tko si postao? tako samodopadan, umišljen, sjediš na pozlaćenom tronu svoga intelekta... gledaš na nas, male ljude, s visoka... i prosvijećen idejom o sebi hladno se podsmjehuješ svima koji su drukčiji... koji TI nisu slični. ali... čak i okružen spoznajom o tome koliko si TI drukčiji i koliko si poseban... bojiš se svoga odraza. bojiš se, jer ispod toga, napola opravdanoga, sloja autoritativnosti i nadmoćnosti, postoji dio tebe... koji zna... davno prije, on je bio na tronu.. on je bio tvoja vanjština... po njemu su te prepoznavali... a sada leži na dnu TEBE zakopan nepravdama i neispunjenim očekivanjima... i što je najgore od svega... on zna da ovo što ti prepoznaješ kao sebe... nisi ti. ali je premalen i preobičan da bi ti mogao ukazati to u što si se pretvorio. tako prijetvoran, licemjeran, dvoličan... lažan. znam da čitaš. znam da tvoje nemirne oči gutaju svako napisano slovo... i pitaju se govore li ono što ti misliš... heh... pa naravno da govore. sve što TI misliš je ispravno. TI ne griješiš. TI jesi prepun mana i sirovih shvaćanja... i to si priznaješ, ali baš to TE čini kompletnim čovjekom. uživaš u toj maloj mjeri 'zloće' koju si dopuštaš... jer TI možeš sve. da to poželiš, mogao bi biti sasvim okrutan... ali nisi. to ne doliči tako skladnom, osviještenom biću. heh... baš me zanima... hoćeš li ikada shvatiti koliko si apsurdan i smiješan? možda drugi ne vide, jer TE ne poznaju onako kako TE ja znam... ili se prave slijepi... ali ja vidim sve. svaku malu sitnicu koja TE pikne u živac... o kojoj razmišljaš kasnije kod kuće... dok ležiš na krevetu i obilaziš svoje imaginarne svjetove... i zbog koje potiho plačeš kad te nitko ne vidi... ... možda si i prije bio takav, a ja sam bila slijepa... jer sam vidjela samo ono što si htio biti... nije ni bitno više. znam da si se pretvorio u siromašnog čovjeka koji ima konstantnu potrebu izdizati se iznad drugih i davati svima do znanja koliko je zapravo vrijedniji od svih ljudi koje zna... nije ti dovoljno to što misli tebi draga osoba... žudiš za potvrdom cijelog svijeta... trebaš dokaz kako bi se lakše uvjerio u to da je laž u kojoj živiš apsolutna istina... i da su svi tvoji grijesi zapravo žrtve. gadiš mi se.

- 21:08 - Komentari (17) - Isprintaj - #

08.12.2007., subota

nema uvoda, prelazim na stvar velika je vrlina veseliti se malim stvarima. a što je najbolje, kad se veseliš stinicama, dogode ti se one velike stvari o kojima svi sanjaju. zanimljivo, jelda? jednostavnost. poštivanje drugih ljudi i suosjećanje. prekidanje odnosa s ljudima koji su me razočarali. prihvaćanje svih ponašanja koja ljude čine sretnim. neosuđivanje. ponekad rušenje granica, a ponekad postavljanje visokih mjerila... to su sve pojmovi koji su visoko zastupljeni u mojem prostoru između ušiju. bezbroj puta mi se znalo dogoditi da osjetim pogled ljubomore s neke strane... čak je i prepoznam u rečenicama bliskih ljudi... očito da rade nešto krivo. a obično, kako misliš, tako i radiš. pa onda, ako hoćete imati nešto što imam ja ili imati toliko sreće kao ja... (ili kak god ste si vi to pritumačili) onda prestanite biti zatucane, ograničene, prevrtljive, materijalističke seljačine i pitajte se nešto drugo osim kakve ćete si nokte stavit i hoće li vam se guzica još više objesit ako pojedete krafnu!!! to je sve što ja imam za reći. moram pozdravit 3 osobe koje su (ne znam ni ja na koju foru) najnormalniji ljudi koje ja znam - pozdrav staroj drugarici ivki, koja je već davnih dana digla ruke od ovog textualnog smetlišta i posvetila se učenju i odgađanju sloma živaca. p.s. danas s njom idem van mom budućem treneru odbojke koji je ujedno sad i službeno zašao u krizu srednjih godina. (on kaže da će sa 40 posjetit drugi svijet, pa vi računajte) i naravno, nadražem kolegi koji ima isti ukus u pjesmicama kao i ja! ljudi, fala vam kaj niste drekeci! voli vas vječno... mala smeEđa štrumfeticaaa *napomena - zadnji dio se treba inerpretirati u melodiji refrena 'na modrom nebu iznad zagreba'.

- 13:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #